Svim vatrogascima sretan 04. svibnja, Dan Svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Tko je bio Florijan i zašto ga obilježavamo pročitajte u nastavku…

Prema povijesnim izvorima, Florijan se rodio 250. godine u mjestu Zeiselmaur nedaleko Beča,u Noricumu, pokrajini Rimskog Carstva (danas dio Austrije). U vrijeme Rimskog cara Dioklecijana Florijan je obnašao dužnost visokog državnog činovnika u Noricumu. Rimski carevi Dioklecijan i Maksimilijan provodili su mjere suzbijanja kršćanstva te su naložili pomoćniku Aquiliusu da pobije sve kršćane u području koje kontrolira Florijan. S obzirom da je sam kršćanin, on se tome protivi zbog čega je progonjen. Aquilinusovim vojnicima Florijan se predaje kod mjesta Lorch gdje ga osuđuju na smrt spaljivanjem. Stojeći na lomači, Florijan navodno potiče rimske vojnike da zapale vatru govoreći im: “Ako je zapalite, na plamenim jezicima ću vam pobjeći u nebo!” Uplašen njegovim riječima, umjesto da ga spali, Aquilinus naređuje da se Florijanu stavi kamen oko vrata i bace ga u rijeku Enns, dana 04 svibnja 304. godine. Florijanovo tijelo kasnije pronalazi jedna pobožna žena te ga dostojno pokopa.

Kult o Florijanu razvio se krajem VIII. stoljeća, kad je bio štovan kao pokrajinski svetac i zaštitnik provincije uz rijeku Enns od najezde, paleži i pljačke Avara s istoka. Od tad postoji i prvi pismeni zapis (791. godine) u kojem stoji da je Karlo Veliki kod rijeke Enns održao trodnevnu misu, moleći se Svetom Florijanu da pomogne njegovoj vojsci u borbi protiv Avara.

Šesto godina nakon njegove pogibelji, negdje između 900. i 955., nedaleko Florijanova groba sagrađen je samostan Sv. Florijan, a ubrzo oko samostana izgrađeno je i istoimeno mjesto koje i danas postoji nedaleko Linza (Gornja Austrija).

Florijan je prvi austrijski mučenik i svetac. U njegovu čast izgrađene su brojne crkve u Austriji i susjednim zemljama. Štovanje Sv. Florijana je oduvijek bilo rasprostranjeno u Austriji, Bavarskoj (gdje ga nazivaju Florian von Lorch), Južnom Tirolu i Češkoj, od 11. stoljeća u Poljskoj i od 15. stoljeća u Mađarskoj.

Nakon što 1138. papa Lucije III. odobrava zahtjev poljskog kralja Kazimira i biskupa Krakova, da se relikvije sv. Florijana pošalju u tu zemlju, sv. Florijan postaje zaštitnik Poljske, a njegove se relikvije i danas čuvaju u crkvi u poljskom gradu Krakovu. U njegovu čast podignut je veličanstveni hram u gradskoj četvrti zvanoj Kleparz. Kada je 1528. požar progutao ovaj dio Krakova, samo je ovaj hram preživio. Od tada, sveti se Florijan obožava diljem Poljske kao pokrovitelj za vrijeme katastrofa požara, poplava i oluja.
(Nejasno je gdje se nalaze ostaci sv. Florijana. Krakov, Poljska, tvrdi da posjeduje velik broj relikvija ovog sveca, ali isto vrijedi i za samostan sv. Florijana u Linzu, gdje je, prema tradiciji, tijelo Florijana trebalo biti pokopano. Drugi izvori opet govore o Rimu, gdje su kosti bile zakopane između onih sv. Stjepana i sv. Laurentija, nakon čega se kasnije prebacuju u Poljsku.)

Prvi zapis o Svetom Florijanu kao zaštitniku od požara potječe iz XVI. stoljeća, a pripisuje se Martinu Lutheru (1483-1546). U njemu stoji: “do sad su obožavali Sv. Laurentiusa kao sveca – zaštitnika od požara, a sad su ga zamijenili Sv. Florijanom”. Florijan je predstavljen s vrčem za vodu ili kantom, a ima i prikaza sveca s mlinskim kotačem i orlom. Ostali atributi su koplje i oklop.

Početkom XVII. stoljeća ime Svetog Florijana sve se više povezuje s vatrogastvom. Njegov lik pojavljuje se na vatrogasnim spravama i opremi. On je “Božji svetac”, “Vojnik vatre” i branitelj od najstrašnije elementarne sile-vatre.

Tek početkom XIX. stoljeća, tj. u vrijeme kad počinje organizirano vatrogastvo i kad se počinju ustrojavati dobrovoljna vatrogasna društva Sveti Florijan postaje zaštitnik vatrogasaca. Svetog Florijana, kao svog zaštitnika prihvatili su vatrogasci Europe (Austrije, Mađarske, Njemačke, Hrvatske i dr.). Hrvatski vatrogasci prihvatili su Svetog Florijana po ugledu na europske vatrogasce. Osobito su ga slavili vatrogasci na području djelovanja Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice koja je osnovana 1876. godine. Dan Svetog Florijana, 4. svibnja, tzv. Florijanovo, bio je dan pravog slavlja u dobrovoljnim vatrogasnim društvima. Vatrogasci su odlazili u crkve, odavali počast Svetom Florijanu, pozivali svoje sugrađane na razne svečanosti, otvarali vatrogasne domove, posvećivali svoje zastave s likom Svetog Florijana, na javnim vježbama pokazivali svoje sposobnosti za akciju gašenja požara i spašavanja ljudi i imovine.

Njegovi kipovi uz vatrogasne domove rese mnoge crkve, a nije rijetkost da se nalaze i na kućama ili po gradskim trgovima, raskrižjima.

Misno slavlje na spomendan sv. Florijana
U ranijim je vremenima na sv. Florijana bio značajan ophod, o čemu nam svjedoče Obrednik Biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske iz 1878. (str. 253) i Priručni obrednik (dodatak Rimskom obredniku za Đakovačku biskupiju) iz 1933. god. (str. 83-84). Uobičajena molitva iz tog vremena:
„Svemogući, vječni Bože, koji si slugu svoga svetog Florijana iz premilostive ljubavi obranio od grješne propasti, i usred buke vojničkoga zvanja sačuvao od pogibelji svijeta, te ga ovjenčao mučeničkim vijencem, i nama dao za odvjetnika proti škodljivom ognju i pustošećoj poplavi: molimo te ponizno, oslobodi nas po zagovoru svetoga Florijana od grješnog ognja i spona grješnih, prosvijetli i ojačaj nas svojom nebeskom svjetlošću i jakošću proti svakomu grijehu, brani i sačuvaj naša prebivališta i zgrade od svih ognjenih i poplavnih pogibelji i zala: da i mi po vjernom ispunjavanju svojih dužnosti i držanju svetog zakona, nasljedujući izgled svetog Florijana, njegovim zagovorom postanemo dionici vječne slave. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.“

Sveti Florijan štuje se kao zaštitnik pekara, pivara, bačvara, vrtlara, kovača, dimnjačara, vatrogasaca, vojnika, utopljenika te zaštitnik vjernika od požara, nevremena, protiv neplodnosti polja, poplava, opekotina, oluje, suše itd.

Sveti Florijan zaštitnik je Poljske, Gornje Austrije, Linza a u Zagrebačkoj nadbiskupiji sv. Florijan je drugotni zaštitnik.

Vrlo je vjerojatno da je Sveti Florijan kao povijesna ličnost postojao. Činjenica da je četrdeset ljudi umrlo u Lorchu gotovo istodobno s njim kao rezultat kršćanskog progona također je dokazano, između ostalog, pronalaženjem masovne grobnice s kostima četrdeset ljudi u bazilici St. Laurens u Lorchu.

U Sjedinjenim Američkim Državama službeno vatrogasno znakovlje sastoji se od tkz. Florijanovog križa.

Napisao: Berislav Hengl